Elvedin Sedić: Problem zdravstvenog sistema u USK nije finansijske, već organizacione prirode – POMAK

Elvedin Sedić: Problem zdravstvenog sistema u USK nije finansijske, već organizacione prirode

Posljednjih dana Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona (ZZO USK) ponovo je u žiži javnosti. Kao i obično, zbog političkog uplitanja u rad ove „finansijski“ vrlo interesantne ustanove konotacije su i ovaj put negativne. Tako je Upravni odbor ZZOUSK, na čijem čelu se nalazi Zuhad Porčić (Šef službe za poljoprivredu u Gradu Cazinu) na jednoj od posljednjih sjednica pokrenuo procedure izmjena i dopuna Pravilnika o sistematizaciji i organizaciji poslova i radnih zadataka ZZO USK, čime se otvaraju nove mogućnosti stranačkog zapošljavanja i uhljebljavanja u jeku krize uzrokovane pandemijom virusa COVID-19, dok će istovremeno mnogi građani našeg kantona vjerovatno ostati bez posla.

Građane našeg kantona dodatno je zabrinula informacija o planu gradnje poslovne zgrade ZZO USK zbog čega je u finansijskom planu ove ustanove za 2020. godinu planirano ukupno 1.000.000,00 KM, dok zdravstvene ustanove oskudjevaju osnovim resursima u svom radu. Tačnost ovih informacija potvrdio je v.d. direktora Šemsudin Dervić, iako napominje da će rebalansom budžeta sporna stavka biti potpuno uklonjena, te će ista morati sačekati neka bolja vremena. Međutim, neovisno od pojave pandemije postavlja se pitanje zbog čega se Stavka o planu gradnje poslovne zgrade u iznosu od ukupno 1.000.000,00 KM uopće našla u Planu ZZO USK kada je svima jasno da se zdravstvo na USK godinama nalazi u jako teškom položaju.

Iako je ZZO USK glavni finansijer zdravstvenih usluga osiguranih lica na USK, ipak krivca za stanje u oblasti zdravstva na USK, te nedostatak osnovnih resursa/sredstava za rad, kao i drugog sanitetskog,medicinskog i nemedicinskog materijala u zdravstvenim ustanovama ne treba nužno tražiti samo u ZZO USK. Pogrešna ili nikakva zdravstvena politika, vođena posljednjih 25 godina svela je zdravstvo u USK na nivo podružne ambulante. Ne postojanje jasne vizije u pogledu razvoja i organizacije zdravstva na USK, kao i razvoja zdravstvenih ustanova primoralo je građane USK da zdravstvenu zaštitu uglavnom ostvaruju u privatnim ambulantama ili van USK, jer uslovi za bilo koju ozbiljniju zdravstvenu uslugu u glavnoj zdravstvenoj ustanovi kantona – Kantnalnoj bolnici jednostavno ne postoje. Puno je faktora koji su doprinjeli ovakvom stanju, ali je zasigurno loša politika i katastrofalan menadžment presudan u tom pogledu. U prilog tome govori više činjenica. Prije svega, kako smo već istakli ZZO USK je glavni finansijer zdravstvenih usluga osiguranih lica koje se pružaju u javnim zdravstvenim ustanovama na kantonu i šire (ugovorene usluge van kantona). Pri tom se na godišnjem niovu izdvajaju ogromna sredstva.

Samo u 2019. godini za zdravstvene usluge i liječenje izdvojena su sredstva u ukupnom iznosu od cca. 105.000.000,00 KM. Od navedenog iznosa gotovo 25.000.000,00 KM otpada na primarnu zdravstvenu zaštitu (porodična medicina, opća koja nije obuhvaćena porodičnom, te ostale djelatnosti primarne zdravstvene zaštite). Ovo je zapravo iznos koji se raspoređuje po domovima zdravlja u USK shodno broju osiguranih lica. Sekundarna zdravstvena zaštita, u okviru Kantonalne bolnice se finansira u ukupnom iznosu od 30.000.000,00KM, dok na tercijarnu zdravstvenu zaštitu (uglavnom zdravstvene usluge koje se obavljaju van kantona) otpada nešto više od 5.000.000,00 KM.

Posebni program zdravstvene zaštite finansiraju se u iznosu od 12.000.000,00 KM i uglavnom obuhvataju posebne programa u okviru domova zdravlja i Kantonalne bolnice, gdje se pojedine stavke iz redovnih programa u okviru primarne i sekundarne zdravstvene zaštite ponovo pojavljuju u obliku posebnih programa in a taj način izvlači dodatni novac za zdravstvene ustanove bez jasnog kriterija i poboljšanja nivoa zdravstvenih usluga. Kao primjer se mogu navesti posebni program naknada za udaljenost poredične ambulante (u okviru kojeg su obavezne kućne posjete za ona osigurana lica koja ne mogu doći do doktora) što se jasno na terenu uopšte ne praktikuje. Vrijednost ovog programa iznosi gotovo 440.000,00 KM. također je zanimljiv posebni program zdravstvene zaštite zuba i usta odraslih koji se plaća u nešto manjem iznosu od 430.000,00 KM. Zatim program palijativne njege u okviru Kantonalne bolnice koji iznosi 250.000,00 KM, dok takav odjel ili njega u Kantonalnoj bolnici uopšte ne postoji. Brojni su ovakvi program, čije bi postojanje i osnovanost, odnosno stvarnu realizaciju trebalo temeljito ispitati.

Iz navedenog je vidljivo da se samo usluge zdravstvene zaštite na USK godišnje finansiraju u iznosu od cca. 70.000.000,00 KM, dok preostali dio od 35.000.000,00 otpada na lijekove, ortopedska pomagala, banjska liječenja, te određene posebne programe u skladu sa odlukama Upravnog odbora in a koncu materijalne troškove ZZO USK.

U kontekstu navedene analize jasno je da zdravstveni sistem raspolaže velikim finansijskim sredstvima, kojima se očigledno ne upravlja na najbolji mogući način, jer visina sredstava se ne oslikava kvalitetom i obimom pruženih zdravstvenih usluga.

Upravo zbog uvođenja reda u načinu poslovanja ZZOUSK, ali svog stave da neće “igrati” prema političkim nalozima stranačke oligarhije smijenjen je bivši director ZZO USK Elvedin Sedić, koji je dao komentar vezano za cjelokupnu situaciju u oblasti zdravstva.

“Nedostaje jasan koncept zdravstvene politike kada je u pitanju USK. Ovo je prevashodno zadatak Ministarstva zdravstva i socijalne politike i u tom kontekstu upravo je ovo resor koji je najviše pozvan da nešto po tom pitanju uradi. Za vrijeme mog kratkog šestomjesečno mandata prije nego sam smijenjen pokušao sam u nekoliko navrata ukazati na ovu činjenicu i dati do znanja da je neophodno pristupiti sistemskom rješavanju problema. Međutim, kao i obično zdravstvo se u USK već 25 godina svodi na uplatu određene sume novca zdravstvenim ustanovama, bez da postoje jasni kriteriji i kontrola tokova novca. Ovo se jasno pokazalo u provedenim kontrolama u vezi sanitetskog prijevoza. Domovi zdravlja su godinama na ovaj način izvlačili novac od ZZO USK bez pravnog osnova, a da ih pri tom niko nije kontrolisao.

S druge strane taj novac se mogao usmjeriti u razvoj zdravstvenih ustanova i njihovo opremanje. Kada pogledate opremljenost zdravstvenih ustanova, jasno je da smo daleko od standarda, kvalitete i obima usluga koje bi zasigurno mogli ispuniti. Dokaz tome je i činjenica da se novcem neracionalno upravlja. Pored redovnih usluga koje pružaju zdravstvene ustanove na kantonu ugovaraju se i posebni program za koje se zdravstvenim ustanovama izdvajaju dodatna sredstva na godišnjem nivou. Činjenica je da veliki broj ovih posebnih programa i izdvajanja postoje samo na papiru, dok se praktično ove usluge apsolutno ne pružaju ili bar ne u onom obimu koji je ugovoren, dok novac po ovom osnovu redovno pristiže na račune zdravstvenih ustanova. Ipak treba napomenuti da je zdravstveni sistem skup i da je neophodno jako puno izdvajanja da bi se doveo i održao na određeom nivou ispunjavajući standarde koji se očekuju od istog.

Međutim, želim napomenuti da problem zdravstvenog sistema u USK nije nužno finansijske, već organizacione prirode i neracionalanog korištenja sredstava kojima se raspolaže. Činjenica da se godinama neracionalno trošilo, odnosno da nije postojao sistem kontrole utroška sredstava u sistemu zdravstva ukazuje na višemilijonske gubitke i to desetina miliona maraca u posljednjih 20 godina. Zamislite da je samo u posljednjih 10 godina racionalnijom raspodjelom, odnosno samo pravilnim usmjeravanjem sredstava za sanitetski prijevoz, banjsko liječenje i propisivanje/izdavanje lijekova bilo moguće iskoristiti dodatnih 35-40 miliona KM. To znači da smo sredstva mogli preusmjeriti na izgradnju modernog banjsko-rekreativnog centra u Gati svojim vlastitim sredstvima i stvoriti novu vrijednost kojom bi u narednih 50 godina riješili problem banjsko-rekreativnog liječenja za sve građane USK i uz to još dodatno omogućili da kanton od toga nešto dobije – u finansijskom smislu (banjski turizam, liječenje drugih korisnika koji dolaze izvan USK, itd.). Također dio ovih sredstava mogao je biti iskorišten za unaprjeđenje i razvoj Kantonalne bolnice Dr. Irfan Ljubijankić, domova zdravlja itd. Međutim ponovo se vraćamo na početak, priče o lošoj politici, menadžmentu i upravi, te korištenju zdravstva, ali i pozicija za stranačko zapošljavanje, kupovinu glasova za izbore i u razne druge svrhe, samo ne zbog onog zbog čega i postoje, a to je liječenje građana USK”, rekao je Sedić.

Nadalje kao bitnu stavku ističe loš pristup kada su u pitanju finansije kojima raspolaže ZZO USK.

“Godišnja akumulirana dobit se godinama knjiži na posebnom računu zavoda i obično služi za podmirivanje tekućih troškova u uslovima lošije naplate doprinosa tokom godine, te se na kraju godine obično vrati na početno stanje. Nekoliko godina unazad ZZO USK je iskazao akumuliranu dobit u milionskim iznosima, a trenutno se na posebnom računu nalazi iznos od cca. 10 miliona KM. Postavlja se pitanje zbog čega ovaj novac nije adekvatno iskorišten. Ovdje ne mislim na “krpanje” rupa koje su stvorile zdravstvene ustanove lošim upravljanjem u posljednjih 20 godina, već na investicije koje bi omogućile povrat ili povećanje ovih sredstava. To je osnovni princip na kojim fondovi u zapadnim zemljama uvećavaju i štite svoja sredstva. Dakle, ukoliko nije postojala mogućnost, znanje ili vizija da se sredstva investiraju (ulaganje u fondove is l.), valjda je bilo moguće ova sredstva (ili bar dio sredstava) na godišnjem nivou oročiti uz odgovarajuću kamatu. Ovo je vrlo jednostava i siguran način da se sredstva uvećaju, bez da postoji rizik od njihovog umanjenja. Ako govorimo o višemilionskim iznosima, pa čak i pola od onog čime ZZO USK trenutno raspolaže to su sredstva od cca. 5 milona KM. Oročenje na godišnjem nivou uz kamatnu stopu od 4% bi značilo dobit od cca. 200.000,00KM. Prevedeno na jezik kojim danas govorimo to je otprilike 5 respiratora”, kaže Sedić.

Za oporavak i dalji prosperitet zdravstvene zaštite na USK potrebne su temeljite promjene u pristupu i načinu vođenja politike u oblasti zdravstva, što podrazumijeva sistemski, a ne politički pristup cjelokupnom problem. Međutim, u trenutnim uslovima i u postojećoj konstelaciji političke perepcije javnog dobra (ovdje mislimo generalno na percepciju zaposjedanja određenih funkcija kao “izbornog plijena” u postizbornim ili nekim drugim političkim podjelama) to je teško za očekivati.